Smederevska tvrđava nalazi se na velikoj zaravni, na ušću reke Jezave u Dunav. To je jedinstvena ravničarska tvrđava u Evropi, sa tri strane okružena vodom, građena u obliku nepravilnog trougla. Podignuta je u prvoj polovini XV veka sa ciljem da bude prestonica zemlje i dvor despota Đurađa Brankovića, najistaknutijeg člana srpske vladarske porodice Brankovića, mudrog i plemenitog čoveka koji je bio oženjen vizantijskom princezom Jerinom, koju je narod prozvao „prokletom Jerinom“, jer je sve muke, namete i nevolje oko gradnje tvrđave, zbog potrebe brze gradnje utvrđenja u svrhu odbrane od Turaka, narod pripisivao upravo njoj, misleći da se utvrđenje gradi po njenoj želji.
Tvrđava je građena po uzoru na Carigrad i njegove bedeme. Predstavlja klasično ravničarsko utvrđenje i to je čini jedinstvenom u srpskoj srednjevekovnoj arhitekturi. Osim dodavanja četiri kule za vreme Osmanlija, nije učinjena nikakva prepravka sve do kraja njene vojne upotrebe u drugoj polovini IX veka. Pretrpela je značajna razaranja tokom svetskih ratova od bombardovanja i eksplozija, ali je i pored toga zadržala svoju monumentalnost. Sastoji se iz Velikog i Malog grada. Veliki grad mahom je u ruševinama, dok su na prostoru Malog grada izvedeni restauratorski radovi i time mu je donekle vraćen pređašnji izgled. Cela tvrđava se nalazi pod zaštitom države.
Danas je prostor tvrđave mesto gde se organizuje razne priredbe i manifestacije od kojih je verovatno najinteresantnija Festival srednjevekovnog viteškog borenja, mada se posetioci animiraju i raznim koncertima, izložbama, predstavama. Gosti koji dolaze iz inostranstva su mahom iz okolnih zemalja, ali je sve više primetan broj turista sa dalekog Istoka, jer je Smederevska trvđava zvanično uvrštena u programe „12 dana Balkana“, dalekoistočnih turističkih organizacija. Na daleko je poznata i „Smederevska jesen“ koja spada u najstarije privredno-turističke manifestacije u Srbiji i obuhvata stogodišnju tradiciju predstavljanja blagorodnog smederevskog regiona sa zanimljivim kulturno-umetničkim programima.
